Korizmu svatko doživljava na svoj način. Tih 40 dana ljudi obično povezuju s nekim odricanjem od uobičajenih (loših ili manje loših) navika. Ipak, to bismo vrijeme trebali shvatiti i prihvatiti u puno širem smislu. Naime, korizma bi nam trebala poslužiti za preslagivanje životnih navika, opredjeljenja, stajališta – cjelokupna života. Nije slučajno za Prvu nedjelju korizme Crkva stavila evanđeoski odlomak o sotonskim kušnjama upućenim samome Bogu, Isusu Kristu (Matejevo Evanđelje 4,1-11).
– “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” Da smo mi u mogućnosti pretvoriti kamenje u kruh, kako bismo se ponijeli? Vrlo vjerojatno popustili bismo sotonskoj napasti. Ali “ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”
– “Ako si Sin Božji, baci se s vrha Hrama.” Kada bismo mi bili sigurni da nam se ništa ne će dogoditi ako pred okupljenom publikom skočimo s nebodera, mnogi bi od nas to učinili, jer je to vrhunska atrakcija. Ali jasna je opomena: “Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”
– “Dat ću ti sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu ako mi se pokloniš.” Ljudi se klanjaju svemu i svačemu pa i samome đavlu da bi se domogli nekakve vlasti i slave. Na žalost, rijetko je tko imun na tu zaraznu bolest. A Isus je upravo na ovu kušnju najodlučniji: “Odlazi, sotono! Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!” Tek tada ga je satan ostavio na miru, a anđeli pristupili i služili mu. Gomilanje materijalnih dobara, ovosvjetska slava (u Crkvi i izvan nje) i društvena moć (klerika i neklerika) stalne su napasti kojima sotona pokušava za sebe pridobiti ljude. Ako smo zagledani u lice našega Spasitelja, ne ćemo dvoumiti kako se oduprijeti ovim napastima. Molitva križnoga puta uvelike nam pomaže razbistravanju slike Kristova lica. U hrvatskome narodu ova je molitva veoma prihvaćena i vjernici rado dolaze u crkvu na ovu pobožnost. Hvala Bogu!